Gostovanje na HRT-u

niko vranešević i josipa farac na gostovanju u hrt emisiji

Gosti emisije “Sportske minute” bili su hrvatski ragbijaški reprezentativci i naši članovi Josipa Farac i Niko Vranešević, koji su s Brunom Kovačevićem razgovarali o nedavno završenom Europskom prvenstvu Druge divizije u Makarskoj, gdje je hrvatska muška reprezentacija završila na šestom mjestu.

Objasnili su ključne razlike između dva formata ragbija: “Razlika je prvenstveno u minutaži, u ragbiju 7 utakmica traje 14 minuta, a u ragbiju 15 osam minuta. Potom u broju igrača – u ragbiju 15 igra se 15 na 15, a u ragbiju 7 sedam protiv sedam. U ragbiju 7 ima puno više trčanja, moraš biti fizički spremniji nego u ragbiju 15.”

Također su ocijenili nastup Hrvatske: “Prošli vikend odigrali smo prvi turnir, drugi se igra za dva tjedna. Bili smo šesti, tim rezultatom nismo najzadovoljniji, očekivali smo više. Bili smo u dosta jakoj grupi, pa smo u četvrtfinalu naletjeli na teškog protivnika i tu smo ispali.”

Josipa Farac


Josipa je opisala svoj neočekivani put do ragbija s Korčule: “Došlo je spontano, cimericu je prijateljica zvala na trening, ona se vratila oduševljena i rekla ‘mogla bi i ti probati’, došla sam i eto, od tad je sve krenulo. Prednost mi je što sam visoka i imam snagu, pa sam se brzo progurala.”

Također je govorila o predstojećem izazovu ženske reprezentacije: “Mi smo u Conferenceu, prošle godine se igralo u Beogradu, sad je u Andori. Cilj nam je osvojiti jedno od prva dva mjesta i preči u diviziju više, Trophy. Nama je trenutačno najveći cilj povećati broj cura, to se u zadnje dvije godine mijenja.”


Niko
, student medicine, objasnio je kako uspijeva kombinirati ragbi i studij: “Tri puta tjedno klupski trening, a to se nadopuni s fizičkom spremom. Stignem sve i s fakultetom, uspije se uz dobru organizaciju.”

Dao je i  svoju procjenu mogućnosti razvoja: “Nas je malo više, ali je sličan problem, malo je klubova pa je bazen igrača za reprezentaciju manji. Glavni cilj je to proširiti, genetiku imamo, s dobrim planom i financijama možemo daleko.”