Usponi i padovi 1994. – 2004.

Zagreb 1995. na Rudešu protiv Jadrana HRM osvaja kup pobjedom 29:12. Trener Bartolić za nagradu vodi ekipu na turneju u Francusku.

Prva stanica je Luksemburg. Tamo je tada živjela, Cathy koja je trenirala u RK Zagreb par godina dok je živjela u Zagrebu i pozvala je cijeli klub kod sebe u stan na večeru. Sama samcata nahranila je i napojila više od 30 odraslih muškaraca. Drugi dan Longwy-Zagreb 7:29. Odlična utakmica nakon koje domaćini priređuju fenomenalu feštu s koje se ide direktno u bus i prema Parizu. Nakon razgledavanja Pariza predvečer se kreće prema Normandiji u sveučilišni grad Caen. Sljedeći dan igrao se “turnir mira” na kojem je Zagreb osvojio drugo mjesto (Zagreb – Caen I 48:22, Zagreb – Caen II 49:7, Zagreb – Caen University 5:12). Cijeli boravak Zagreba u Francuskoj obilježilo je nevjerovatno gostoprimstvo domaćina. Sve je završilo fenomenalnom feštom u njihovim klupskim prostorijama. Kad su igrači na kraju svega krenuli prema autobusu cijela dvorana je krenula s njima pjevajući “Oh, Champs Elysees”.

1994. počinje “Alpska liga” sa slovenskim i austrijskim klubovima. 1995. je prva sezona sa jedinstevnom hrvatskom ligom. 1996. počinje hrvatsko-slovenska liga.

1996. Zagreb osvaja Kup u Makarskoj protiv favoriziranog domaćina (3:15) uz prijenos na HRT-u. Komentator je baš pričao da Novozelanđanin Pai Pai Wiki koji je ušao u igru i nije baš neki igrač (valjda zato jer je bio na klupi) kad sekundu poslije toga Wiki poklopi Kučkov kick – postigne polaganje i osigura pobjedu!

1997. Zagreb dočekuje Makarsku na Rudešu. Makarska uzvraća Zagrebu na sličan način. Polaganjem u 90-oj minuti pobjeđuju 15:18.

1999. Zagreb odlazi na turneju u Francusku, u pokrajinu Lot-et-Garrone. To je dogovorio veliki zaljubljenik u ragbi, francuski veleposlanik u Zagrebu Sans Christophe. U fantastičnoj atmosferi momčad koju vodi trener Dubravko Milošević gubi od kombinirane momčadi nekoliko domaćih ekipa, a dva dana kasnije sudjeluje u turniru u ragbiju 7.

Dolaskom Anthonyija Sumicha na mjesto trenera, jaka ekipa Zagreba počinje realizirati svoj potencijal. Za ilustraciju, u prvenstvenoj utakmici godinu dana prije njegovog dolaska Nada je porazila Zagreb u Splitu 77:3. Sezonu nakon toga, finalu Kupa 2001. pod vodstvom Sumicha, Zagreb za dlaku gubi 7:3. Ipak, veličanstvenom pobjedom u prvenstvenom okršaju na Starom placu, Zagreb je napokon okrunjen za prvaka.

2001. na vrlo jakom međunarodnom turniru u ragbiju 7 u Makarskoj Zagreb osvaja 3. mjesto, a s tim i novčanu nagradu. Igračima je godio izlet u profesionalizam tako da su produžili boravak u Makarskoj za jedan dan i vratili se autobusom iz Splita s veteranima, pjevajući cijelim putem.

Odlaskom Sumicha pronalazak trenera ponovno postaje problem. Denis Veličković s velikim entuzijazmom često uskače na funkciju trenera. Momčad, kao trener-igrač, preuzima Pero Prebeg. Zagreb osvaja dva državna kupa dvije godine za redom – 2002. i 2003. – oba uvjerljivim pobjedama nad gradskim rivalom Mladosti.